U nedjelju 21.siječnja u Dvorišću u kapeli sv. Antuna Padovanskog služena je sv. misa poldanica i na tradicionalan način proslavljeno zimsko Jantolovo. Filijala je to župe Viduševac s dugom poviješću. Prva kapela bila je drvena i sagrađena oko 1663. na brdu iznad sela. Stara predaja kaže da su drvenu građu mještani prikupili i složili u ravnici na početku sela u namjeru da započnu gradnju. Preko noći, neka je nepoznata sila prenijela tu građu na brdo pa je kapela tu i sagrađena. Oko kapele je bilo groblje gdje su sahranjivani žitelji Dvorišća, Hađera, Male Soline i Jama. Sv. misa se služila pet puta na godinu.
Nova kapela sagrađena je 1743. ali je nekoliko puta pregrađivana i obnavljana, a u 19. st. vjerojatno i produljena. U njoj se 1771. godine spominju se tri oltara: sv. Antuna, sv. Roka i sv. Valentina. Krajem 19.st, kapela je obnovljena, a iz ušteđenog materijala i iskoristivog starog, iza kapele sagrađen je čardak za potrebe župnika i župljana «gdje mogu slobodno počinuti i ogrijati se». Obnovljenu kapelu blagoslovio je na blagdan Svih Svetih glinski župnik Pavao Leber.
Za salijevanje topovskih cijevi u I. svjetskom ratu iz kapele su uzeta obadva zvona. Nova su nabavljena i postavljena u tornjić 1922. i 1924. Godine 1929. izgrađen je «solidan zvonik», a kapela je proširena. U II. svj. ratu, kako svjedoči 1951. viduševački župnik Ivan Vrbanac, «Kapela sv. Antuna u Dvorištu oštećena je sa jednom njem. granatom. Šteta nije velika ali se nije moglo dobiti niti cementa niti kreča da se popravi, kad se je ostali dio kapele popravljao. Kapela, kuća i suša kraj kapele popravljeni su prošle god. Otvor je zatvoren daskom.»
Kapela je tijekom godina popravljana više puta izvana i iznutra. Temeljita obnova planirana je za ljeto 1991. godine što je spriječio početak rata. U Domovinskom ratu znatno je oštećena topničkim projektilima, a tijekom okupacije uništeno je ono malo inventara koji je u unutrašnjosti ostao. Temeljita obnova započela je u jesen 1996., a završena 1997. godine kada je na Petrovo kapela i svečano blagoslovljena.
Zbog položaja na osami, često je bila meta provalnika. Tako su 17/18. studenog 1920. godine «zlikovci» provalili i pokupili nešto «oltarnih pokrivala i krpa». Godine 1973. provalnici su uništili glavna ulazna vrata, od sakristijskih su odnijeli ključ, a 1988. u provali je ukradena zavjetna slika sv. Valentina koja nije pronađena.
Za ovu je kapelu od davnina je vezana tradicija proštenjarstva za blagdane sv. Antuna Pustinjaka , sv. Valentina, sv. Antuna Padovanskog i sv. Roka . Posebno se štovao sv. Antun Pustinjak – sv. Jantol kako kažu Dvorišćani. Zavjetujući se za sreću u blagu i gospodarstvu te moleći za zdravlje, proštenjari su išli u procesiji iz župne crkve i iz susjednih župa, donosili svoje darove. Od poljoprivrede i stočarstva stoljećima se mukotrpno živjelo u ovom kraju pa ne čudi činjenica da su mnogi vjernici viduševačke župe zagovorili svoje gospodarstvo upravo sv. Antunu Pustinjaku, zaštitniku blaga. Sjećao se mons. Vjekoslav Marić, župnik viduševački da je na zimsko Antunovo svijet napunio crkvu kao i na Božić. Muškarci bi pomiješali pšenicu (žito), kukuruz i zob i s teretom na leđima mukotrpno se probijali do crkve da bi ispunili zagovor. Žito se sipalo na hrpu na ulazu u crkvu ispod koroša. Na oltar i oko njega darovalo se i suho meso pa se kod kolinja pazilo odrezati lijepu kraćicu i dobar komad slanine. Među darom našla se i pokoja kobasica, suhi sir, jaja, buncek, već što je već tko imao. Poslije sv. mise prikupljeni darovi su se prodavali na licitaciji i o tome su brigu vodili zvonar i crkveni tutori. Nedjelju po zimskom Antunovu išlo se na proštenje u Dvorišće sv. Jantolu (ponekad čak i procesiji iz smjera Viduševca) uz sličnu žrtvu, ali sa živom vjerom da će ovaj skromni i dobri svetac zaštiti blago od zla i bolesti. Taj se običaj u Dvorišću sačuvao do danas. Darovi sv. Antunu prikupljaju se prije mise kod oltara, a nakon iste ih licitar ponudi na prodaju pa tko više da. Okupljeni se krijepe vinom, rakijom, sokovima i slatkim kolačima. Običaj je poznat od davnina, za vrijeme rata nije se održavao, a obnovljen je 1998. godine na inicijativu mještana.
Vjera naših starih bila je jača od zime i snijega. Tako je na dan 19. lipnja 1898. za blagdan sv. Antuna Padovanskog na licitaciji u Dvorišću bilo: tele, 2 komada prasadi, 6 pilića, vuna, lan, maslo, putar, slanina, šunka, vosak, jaja, sir, platno, kračice…U zapisima iz 1899. stoji, da su, osim domaćih i ljudi iz susjednih župa, na Jantolovo u Dvorišće rado dolazili i pravoslavni vjernici iz okolice. O svemu se darovanom i prodanom vodio uredan zapisnik.
I ove je godine svečano proslavljen blagdan sv. Antuna Pustinjaka. Sv. misu je služio domaći župnik vlč. Marijan Štingl, a misno slavlje su pjesmom i svirkom uveličali svirci i pjevači – članovi KUU „Viduševac“. Na kraju je župnik Štingl blagoslovio novu sliku sv. Antuna Opata koju su ovoj kapeli i Dvorišćanima darovale obitelji Anić, Dadić, Gavran, Gloc, Ilovača, Jagar, Martić, Nikić i Pejić. Istu je naslikala slikarica Andreja Dujnić. Poslije su se okupljeni okrijepili ićem i pićem, a imali su priliku sudjelovati licitaciju. Našlo se na stolu suhog mesa, kobasica, jaja, sira, meda…Vješto je taj posao vodio iskusni Mirko Sremić jer se, malo po malo, sve prodalo. Prikupljeni novac dobro će doći za uređenje kapele i druge potrebe.
Zimski sv. Antun u Dvorišće dovodi brojne vjernike iz čitave okolice, ali i Dvorišćane koji više ne žive ovdje, ali uvijek se doma rado vraćaju. Vrijeme je ove Jantolovske nedjelje, nakon kišnog jutra, bilo prekrasno, sunčano, ugodno. Pored pobožnosti, bila je to prigoda i za proveseliti se uz svirku i pjesmu tamburaša, sjetiti se mladosti, susresti drage ljude…Što drugo, nego moliti za novi susret kod. Sv. Jantola i dogodine…
